Koenzim Q10

Koenzim Qio(CoQio), kojeg danas nalazimo svugdje, od dijetetskih suplemenata do kozmetičkih preparata, jeste vitaminu slična aktivna supstanca. Po hemijskoj strukturi je 2,3-dimetoksi-, 5-metil, 6-poliizoprenil i 1,4-benzokinonim koji ima izuzetne oskidoredukcijske sposobnosti koji ga čine najjačim antioksidansom. Prvi put izolovan 1957. godine, iz mitohondijal-nog aparata goveđeg srca, doveo je dr Petera Mičela do Nobelove nagrade u otkrivanju same uloge CoQio u ćelijskim generatorima energije, mitohondrijama. Koncentracije CoQio vrlo su različite u određenim sistemima organa, a najviše koncentracije zabilježene su u energetski najaktivnijim organima: srcu, bubrezima i jetri.

Koenzim Qio, odnosno ubikinon, koncentrovan je u mitohondrijima, gdje igra esencijalnu ulogu u stvaranju ATP-a, glavne energetske jedinice organizma. Srce je mišić koji stalno pumpa, pa time i troši energiju, a osobe sa oboljenjem srčanog mišića imaju izrazit deficit ovog vitamina, koji osim kao baza za proizvodnju energije, ima i niz drugih funkcija od kojih se najčešće ističe protivupalno djelovanje. Utiče na gensku ekspresiju u jetri, smanjuje stvaranje slobodnih radikala i ostalih „stresnih” produkata, te na taj način smanjuje upalu u organizmu.

Ukupna količina CoQio u ljudskom tijelu iznosi oko 2 grama. Njegovo prosječno vrijeme razgradnje i eliminacije traje četiri dana. Dnevno se nadoknađuje oko 0,5 g, prije svega endog­enom sintezom, a djelimično i hranom. Nedostatak CoQ io može biti posljedica poremećaja endogene sinteze, nedovoljnog unosa hranom ili prevelike potrošnje od strane organizma. Bitno je naglasiti da se biosinteza CoQio smanjuje sa godinama, pa se zbog toga i ovaj koenzim naziva vitaminom, jer ga je u starijem životnom dobu neophodno unositi, bilo da je to hranom, ili dijetetskim suplementima. Primjera radi, koncentracija u srčanom mišiću smanjuje se nakon 20. godine, sa 110 mg/kg. U 80. godini iznosi 47 mg/kg, što je manje za 60%. Veoma je važno znati da CoQio, koji se kao dodatak ishrani unese u organizam, nema uticaj na nivo CoQio u krvi koji se stvara u organizmu, što znači da ne zaustavlja vlastitu sintezu CoQio nego zapravo dopunjuje taj nivo.

Primjena:

– Jačanje oslabljene snage srčanog mišića a
– Nakon infarkta miokarda i srčane insuficijencije
– Hronični umor, srednje i zrelo životno doba
– Hronične upale, bakterijskog i virusnogporijekla
– Usljed dugotrajne upotrebe statina

Najčešći unos CoQio vrši se hranom, iako istraživanja ukazuju na to je on veoma nizak zbog niskog esencijalnog sadržaja CoQio u namirnicama. Crveno meso i ribe koje migriraju pred­stavljaju njegov najveći izvor, 43-q10a zatim i orašasti plodovi i biljna ulja. Znatno manje je prisutan u mlijeku i mliječnim proizvodima, naročito onim sa niskim procentom masti, zbog lipofilnog karak­tera. Prosječan dnevni unos CoQio hranom iznosi 3-6 mg. Dodajući tome i smanjenu endogenu sintezu koja raste sa godinama, egzogeni unos postaje sve značajniji. Koenzim Qio prirodno je prisutan u organizmu, kao i u hrani, zato ne iznenađuje činjenica da niti pri hroničnoj primjeni niti primjenom u visokim dozama nisu utvrđene značajne nuspojave. Preporučena dnevna doza (RDA) za CoQio nije definisana, budući da je CoQio pretežno endogenog porijekla te postoje značajne interindividualne razlike u dnevnim potrebama. Preporuke u vezi s najvišom dopuštenom dnevnom dozom CoQio kreću se od 50 do 200 mg CoQio.

Preporučuje se:

– Osobama starije životne dobi
– Sportistima
– Dijabetičarima
– Studentima
– Alkoholičarima i pušačima
– Ženama u menopauzi.
– Gojaznim osobama

 mr ph. Mehrixhana Dervishi Llazorja

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *