OGLAS ZA POSAO – Strucni saradnik

POTREBAN STRUCNI SARADNIK

“Pharmalife” trazi strucnog saradnika za promociju farmaceutskih preparata.
– Visoka strucna sprema u zdravstvu
– Pozeljno Iskustvo u farmaciji ili slicnim poslovima
– Vozacka dozvola B kategorije
– Dobre organizacione sposobnosti
– Znanje engleskog jezika

CV na adresu office@pharmalife.me

Koenzim Q10

Koenzim Qio(CoQio), kojeg danas nalazimo svugdje, od dijetetskih suplemenata do kozmetičkih preparata, jeste vitaminu slična aktivna supstanca. Po hemijskoj strukturi je 2,3-dimetoksi-, 5-metil, 6-poliizoprenil i 1,4-benzokinonim koji ima izuzetne oskidoredukcijske sposobnosti koji ga čine najjačim antioksidansom. Prvi put izolovan 1957. godine, iz mitohondijal-nog aparata goveđeg srca, doveo je dr Petera Mičela do Nobelove nagrade u otkrivanju same uloge CoQio u ćelijskim generatorima energije, mitohondrijama. Koncentracije CoQio vrlo su različite u određenim sistemima organa, a najviše koncentracije zabilježene su u energetski najaktivnijim organima: srcu, bubrezima i jetri.

Koenzim Qio, odnosno ubikinon, koncentrovan je u mitohondrijima, gdje igra esencijalnu ulogu u stvaranju ATP-a, glavne energetske jedinice organizma. Srce je mišić koji stalno pumpa, pa time i troši energiju, a osobe sa oboljenjem srčanog mišića imaju izrazit deficit ovog vitamina, koji osim kao baza za proizvodnju energije, ima i niz drugih funkcija od kojih se najčešće ističe protivupalno djelovanje. Utiče na gensku ekspresiju u jetri, smanjuje stvaranje slobodnih radikala i ostalih „stresnih” produkata, te na taj način smanjuje upalu u organizmu.

Ukupna količina CoQio u ljudskom tijelu iznosi oko 2 grama. Njegovo prosječno vrijeme razgradnje i eliminacije traje četiri dana. Dnevno se nadoknađuje oko 0,5 g, prije svega endog­enom sintezom, a djelimično i hranom. Nedostatak CoQ io može biti posljedica poremećaja endogene sinteze, nedovoljnog unosa hranom ili prevelike potrošnje od strane organizma. Bitno je naglasiti da se biosinteza CoQio smanjuje sa godinama, pa se zbog toga i ovaj koenzim naziva vitaminom, jer ga je u starijem životnom dobu neophodno unositi, bilo da je to hranom, ili dijetetskim suplementima. Primjera radi, koncentracija u srčanom mišiću smanjuje se nakon 20. godine, sa 110 mg/kg. U 80. godini iznosi 47 mg/kg, što je manje za 60%. Veoma je važno znati da CoQio, koji se kao dodatak ishrani unese u organizam, nema uticaj na nivo CoQio u krvi koji se stvara u organizmu, što znači da ne zaustavlja vlastitu sintezu CoQio nego zapravo dopunjuje taj nivo.

Primjena:

– Jačanje oslabljene snage srčanog mišića a
– Nakon infarkta miokarda i srčane insuficijencije
– Hronični umor, srednje i zrelo životno doba
– Hronične upale, bakterijskog i virusnogporijekla
– Usljed dugotrajne upotrebe statina

Najčešći unos CoQio vrši se hranom, iako istraživanja ukazuju na to je on veoma nizak zbog niskog esencijalnog sadržaja CoQio u namirnicama. Crveno meso i ribe koje migriraju pred­stavljaju njegov najveći izvor, 43-q10a zatim i orašasti plodovi i biljna ulja. Znatno manje je prisutan u mlijeku i mliječnim proizvodima, naročito onim sa niskim procentom masti, zbog lipofilnog karak­tera. Prosječan dnevni unos CoQio hranom iznosi 3-6 mg. Dodajući tome i smanjenu endogenu sintezu koja raste sa godinama, egzogeni unos postaje sve značajniji. Koenzim Qio prirodno je prisutan u organizmu, kao i u hrani, zato ne iznenađuje činjenica da niti pri hroničnoj primjeni niti primjenom u visokim dozama nisu utvrđene značajne nuspojave. Preporučena dnevna doza (RDA) za CoQio nije definisana, budući da je CoQio pretežno endogenog porijekla te postoje značajne interindividualne razlike u dnevnim potrebama. Preporuke u vezi s najvišom dopuštenom dnevnom dozom CoQio kreću se od 50 do 200 mg CoQio.

Preporučuje se:

– Osobama starije životne dobi
– Sportistima
– Dijabetičarima
– Studentima
– Alkoholičarima i pušačima
– Ženama u menopauzi.
– Gojaznim osobama

 mr ph. Mehrixhana Dervishi Llazorja

Reumatoidni artritis

Reumatoidni artritis (RA) u svom potpuno razvijenom obliku je simetrična upalna bolest sinovijalne membrane perifernih zglobova. Postoji mogućnost nastanka deformirajućeg poliartritisa, takođe sa širokim spektrom izvanzglobnih aktivnosti, kao što su gubitak mišićne mase, „suve oči” ili pak osteoporoza.

Uzrok reumatoidnog artritisa nije poznat, iako je inciden-cija seropozitivnog reumatoidnog artritisa oko 3% veća. Nema podataka da trauma, klima, prehrana, stres, metabolički ili endokrini faktori učestvuju u nastanku bolesti. Kod 80% bolesnika sa reumatoidnim artritisom nalaze se cirkulirajuća antitijela usmjerena na antigene specifične za Epstejn-Barov virus i autoan-titijelni odgovor za reumatoidni artritis pospješuje odgovor na te antigene.

Dijagnoza se postavlja na osnovu kriterijuma koje je prvo predložilo Američko reumatološko društvo davne 1958. god. i modifikovale 1988. god. Iako je reumatoidni artritis pri­marno bolest sinovijalnih zglobova, mogu biti zahvaćeni i drugi organski sistemi. Karakteristika reumatoidnog artritisa su česte ekzecerebracije i remisije. Iako su rani simptomi teško prepo­znatljivi i veoma nespecifični, sastoje se od umora, malaksalosti, difuzne mišićno-koštane boli i ukočenosti. Periferni zglobovi šaka i stopala prvi su zahvaćeni, i to uglavnom simetrično. Naj­očitiji simptom je bol i ukočenost zgloba. Hipertrofija sinovije i izliv uzrokuju otoke, a zahvaćeni zglobovi su topli i bolno osjetljivi. Najteži oblik poremećaja, koji uzrokuje dugotrajnu nesposobnost, jeste oštećenje donjih ekstremiteta. Obično se ljudi žale na jutarnju ukočenost koja se poboljšava u toku dana da bi se ponovo povratila u toku noći.

TERAPIJA

Cilj liječenja je smanjiti bol i upalu, spriječiti ekzecerebraciju zgloba ili pak poboljšanje funkcionalne sposobnosti zgloba. Liječenje treba započeti što je prije moguće, jer postoje dokazi da se kod većine bolesnika razvija erozija kostiju nakon dvije godine netretiranog reumatoidnog artritisa. Namedikamentozno liječenje obuhvata izikalnu terapiju koja se primjenjuje i u akutnim i u hroničnim fazama razvoja reumatoidnog artritisa. Vježbe jačanja daju potporu da bi se spriječila atrofija i povećala mobilnost zgloba, dok led, toplina ili elektro metode omogućavaju smanjenje bola i otoka.

Današnje smjernice medikamentoznog liječenja stavljaju akcenat na DMARD lijekove, koji omogućavaju smanjenje remisije, iako se rijetko postiže kontinuiran nivo CRP-a, bliže normalnim vrijednostima.

Analgetici – paracetamol ima ključnu ulogu u početku bolesti, za jednostavno uklanjanje boli. Kasnije, kada dolazi do progresije bolesti, njegova je uloga neznatna i koristi se kao redovna terapija boli. Rizike i koristi treba pažljivo razmotriti, naročito kod starijih ljudi.

Nesteroidni antireumatici – Nesteroidni antireumatici su pouzdano djelotvorni lijekovi koji čine najbrojniju grupu lijekova, oko pedesetak preparata. Nesteroidni antireumatici zapravo su se počeli uzimati još 1829. godine, kad je prvi put izolovan salicin iz vrbe, a 1971. godine je otkrićem enzima ciklooksi-genaze postepeno započelo rasvjetljavanje načina kako NSAR-evi djeluju. Primjenjuju se za liječenje bolova, povišene tjelesne temperature i svih muskuloskeletnih bolesti. Gotovo u potpunosti se apsorbuju iz gastrointestinalnog trakta, metabolizuju u jetri i uglavnom izlučuju preko bubrega. Među najteže nuspojave spadaju krvarenja i perforacije gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta, akutno oštećenje jetre i akutno zatajenje bubrega, koji su znatno rjeđi od krvarenja.

Antireumatici koji modifikuju bolest – DMARD ili Disease Modifying Antirheumatic Drugs – pružaju najvažniju strate­giju liječenja reumatoidnog artritisa. Iako su svi ovi agensi, prema hemijskoj strukturi, različiti, a mehanizam djelovanja opisan 1998. godine od strane Bondesona, predstavljaju grupu lijekova koji mogu promijeniti tok progresije oštećenja kosti. Danas pred­stavljaju najdjelotvornije agense za kontrolu bolesti. Liječenje DMARD-om pokazuje svoje rezultate tokom 6 do 8 sedmica, iako je to u velikoj mjeri zavisno od lijeka ili pak stanja bolesnika. Doza pojedinog lijeka postepeno se povećava sve dok to dopuštaju nuspojave. Novi principi terapije reumatoidnog artritisa, koji je započeo davne 1963. godine, predstavljaju kombinacije DMARD-a koje pokazuju zadovoljavajuće rezultate i pri nižim dozama pojedinačnog lijeka. Djelujući prema dva različita mehanizma a da pri tome doza bude znatno niža omogućava svođenje na minimum toksične efekte koji obilježavaju ove lijekove. DMARD zahtijeva praćenje da bi primjena lijeka bila sigurna, jer veći­na njih može uzrokovati toksičnost koštane srži, a neki i jetre. Zahtjevi za praćenje zavise od lijeka, kao i od doze u kojoj se ko­risti.

Kortikosteroidi – godine 1949. po prvi put je dokazana djelotvornost prednizolona u kontroli reumatoidnog artritisa, i od tada upotreba ovog lijeka fluktira. Nuspojave kod primjene visokih doza prednizolona ubrzo su postale očite, npr. osteoporoza, peptički ulkus, dijabetes melitus i hipertenzija. Doza lijeka, trajanje i stepen bolesti još uvijek su predmet raspravljanja i dokazivanja najpovoljnije doze za sigurnu upotrebu kortikoster-oida koja može usporiti progresiju bolesti. Peroralni prednizolon može se primijeniti za postizanje privremenog poboljšanja dok DMARD lijekovi ne postanu djelotvorni ili se mogu primijeniti kod bolesnika sa agresivnom bolešću kod kojih se bolest ne može adekvatno kontrolisati primjenom kombinacije DMARD-a.

Intraartikularna primjena steroida može djelotvorno ukloniti bol, povećati kretanje i smanjiti deformitet u jednom ili nekoliko zglobova. Dužina reagovanja na intraartikularne kortikosteroide različita je među različitim kortikosteroidima. Doza koja se upotrebljava zavisi od veličine zglobova, dok na učestalost davanja injekcija utiče stepen postignutog odgovora nakon prve injekcije. Ti intervali traju od jedne do 5 sedmica.

mr ph. Mehrixhana Dervishi Llazorja

Menopauza pomoć iz prirode

Menopauza je prirodno stanje i razdoblje velikih pro­mjena u organizmu svake žene. Definiše se kao trajni izostanak menstrualnog ciklusa zbog prestanka folikularne aktivnosti jajnika, što za posljedicu ima smanjeni nivo estrogena. Iako meno­pauza nije bolest već samo stanje, ona može biti uzrok raznih bolesti koje prate ovo tranziciono razdoblje u životu žene. Prate je stanja poput nesanice, noćnog znojenja, talasa vrućine, umor, depresije, razdražljivosti, suvoće rodnice. Istraživanja dokazuju da žene današnjice provedu najmanje trećinu svog života u menopauzi. Tegobe u menopauzi zavise od velikog broja faktora, od kojih su kulturološki i socioekonomski najbitniji, ako izuzmemo fiziološke. Žene iz različitog podneblja i različite kulture potpuno drugačije doživljavaju ovo razdoblje. Žene Dalekog istoka ne znaju za premenstrualni sindrom (PMS) i tegobe u menopauzi, a takođe je i izuzetno niska incidenca raka dojke i uterusa. Prema dostupnim podacima, Azijatkinje prolaze fazu postmenopauze, uz minimalne ili nikakve tegobe, što se pripisuje zapravo načinu prehrane, koja podrazumijeva: svakodnevni unos svježeg voća i povrća, te konzumiranje sojinih proizvoda koji su bogati fito-estrogenima.

Fitoestrogeni predstavljaju biljne hormone odnosno supstance čiji aktivni metaboliti imaju hemijsku i fiziološku sli­čnost sa ženskim polnim hormonom estrogenom. Dijele se u dvije glavne grupe, lignane i izoflavonoide. U grupi izoflavonoida najznačajniji su sojini izoflavonoidi, genistein i daidzein. Odličan izvor izoflavona je sojino zrno, protein, brašno i pahuljice, dok ga u sojinom ulju i umaku nema. Fitoestrogeni mogu imati estrogeno ili antiestrogeno djelovanje, u zavisnosti od životnog razdob­lja u kojem se koriste. Kada je nivo estrogena u organizmu nizak, što je slučaj sa menopauzom, itoestrogeni se vežu za slobodna receptorska mjesta estrogena i tako ispoljavaju svoje djelovanje. U reproduktivnom razdoblju žene, kada je nivo endogenih estro­gena normalan ili povišen, fitoestrogeni djeluju kao antiestrogeni.

Soja (lat. Glycine max) se tradicionalno koristi kao hrana naroda u Aziji, dok u Europu dolazi tek u 18. vijeku. Najviše se koristi među vegeterijancima i makrobiotičarima. Spada u funk­cionalne namirnice, koristi se i kao hrana i kao lijek. Pogodnost korištenja soje u medikamentozne svrhe jeste pristupačnost upotrebe, bilo u obliku hrane ili medikamentozno. Po svom sastavu proteina najsličnija je životinjskim proteinima. Sadrži 18% ulja, i to 85% nezasićenih masnih kisjelina (50% linolne i 8% linolenske kisjeline). Za primjenu u menopauzi najvažnije je da u velikim količinama sadrži izofavonoide, i to genistein i daidzein, vitamin E. Karakteristična je po povoljnom odnosu kalcijuma i fosfora, a isto tako bogata je kalijumom, željezom, sum­porom, manganom, natrijumom, molibdenom, bakrom, borom, jodom, kobaltom i cinkom. Upravo zbog takvog sastava, soja je postala veoma važna, jer ne postoji ni jedna biljka koja bi joj po svojoj vrijednosti i iskoristivosti mogla konkurisati.

Danas postoji čitava paleta herbalnih proizvoda i suplemenata koji značajno mogu pomoći u kontroli simptoma  menopauze. Većina njih sadrži sve u soji prisutne aktivne kompo­nente, ali u standardizovanom obliku, ili pak kombinaciju više vrsta biljnih aktivnih principa koji su prisutni u biljkama sa fitoestrogenim djelovanjem. Soja, takođe, povoljno utiče na nivo šećera u krvi, izvrstan je izvor proteina i dijetetskih vlakana koji ko­riste oboljelima od dijabetesa koji imaju problema sa konzumiran­jem životinjskih proteina. Snižava trigliceride, koji su povišeni kod ovih bolesnika. Soja sadrži kompleks bioaktivnih sastojaka, koji međusobno daju pozitivan učinak. Stoga je preporuka da treba konzumirati po šolju sojinog mlijeka svako jutro, a ostale sojine proizvode uvrstiti u dnevni meni.

Cimicifuga racemosa, lat. je biljka koju su američki Indijanci dugo koristili u tradicionalnoj medicini, odakle se prenosi u Evropu i počinje se koristiti u ginekologiji. Cimicifuga racemosa se prvi put spominje u stručnoj literaturi 1830. godine, kada se spominje u Američkoj farmakopeji. Zbog relativno neugodnog mirisa cvijeta, veoma malo se koristi u narodnoj medi­cini u neprerađenom obliku. Smatra se da osim fitoestrogena, posjeduje i visok nivo triterpenskih glikozida koji sinergistički doprinose njenoj fiziološkoj aktivnosti.

Ginkgo biloba je jedna od najstarijih biljnih vrsta i među najstarijim je lijekovima za menopauzu. Kineska medicina vjeko­vima koristi lišće i sjeme ginko bilobe za poboljšanje memorije i liječenje Alchajmerove bolesti. Iako još uvijek nije potpuno razjašnjen mehanizam pozitivnog djelovanja ginko bilobe na simp­tome menopauze, primjena ovog biljnog preparata u trajanju od 6 sedmica kontinuirano ublažava simptome menopauze kao što su nesanica i valunzi, a takođe ublažava i stres i nemir.

Ginseng (lat. Lepidium meyenii) je drevna biljka koju narodi Kine, Koreje i Amerike koriste već nekoliko hiljada godina. Ginseng je korijen koji poboljšava vitalnost i smatra se da produžuje životni vijek ako se uzima redovno. Ginseng ima jedinstveni sastav, zahvaljujući kojem pomaže kod mnogih zdravstvenih problema, uključujući tegobe menopauze. Ginseng sadrži fitoestrogene, veoma slične estrogenu, pa upravo zbog toga predstavlja odličnu pomoć u menopauzi, koju prvenstveno karakteriše nedostatak estrogena. Ginseng može olakšati umor, manjak energije, probleme sa pamćenjem i poremećaj sna. Osim toga, ova bilj­ka je najjači afrodizijak, tonik i podmlađivač or­ganizma.

Žuti noćurak (lat. Oenothera biennis) je južnoamerička biljka koja je u Europu stigla u 17. vijeku. Žuti cvjetovi ove biljke otvaraju se u večernjim časovima, ali samo nakratko. Uvenu još prije izlaska sunca, ali već slje­deće večeri novi cvjetovi krase ovu fascinantnu biljku. Žuti noćurak smatra se jednim od najbogatijih prirodnih izvora esencijalnih masnih kisjelina, alfa-linolenske kisjeline – 72% i gama-linolenske kisjeline (GLA) – 9%. GLA služi kao izvor prostaglandina, koji pomaže u regulaciji hormonske ravnoteže u organizmu i održavanju zdravlja u dobi menopauze. Ulje žutog noćurka se posebno preporučuje ako patite od pojave talasa vrućine i noćnog znojenja. Preporuka je koristiti ga redovno najmanje 4 sedmice, a naročito ako su simp­tomi menopauze popraćeni kardiovaskularnim problemima i disbalansom lipida.

Crvena djetelina (lat. Trifolium pratense) je biljka koja potiče iz Evrope, ali i dijelova sjeverozapadne Afrike i zapadne Azije. Najčešće se koristi cvijet biljke. Budući da sadrži izoflavone, crvena djetelina se koristi kao pomoć za ublažavanje simptoma menopauze, uključujući i promjene raspoloženja i navale vrućine. Stoga je, zbog svojih ljekovitih svojstava ova vrsta djeteline prirodna alternativa tradicionalnoj hormonskoj dopunskoj terapiji. Crvena djetelina višestruko je korisna za žene jer pomaže i u prevenciji osteoporoze kod žena u menopauzi, s obzirom na to da je njena pojava povezana s opadanjem nivoa estrogena.

Matičnjak (lat. Melissa officinalis) se godinama koristio za različite bolesti, ali se često upotrebljava za poremećaje nervnog sistema. Ispitivanja dokazuju uticaj matičnjaka na inhibiciju GABA neurotransmitera, čime se objašnjava njegovo anksiolitičko djelovanje. Upravo ovim mehanizmom, matičnjak djeluje povoljno za ublažavanje simptoma menopauze kao što su valunzi, neuroza i razdražljivost.

Zato drage dame, započnite dan čašom sojinog mlijeka i imaćete osmijeh na licu!

mr ph Mehridžana Derviši-Lazorja

Ulje žutog noćurka

Žuti noćurak (lat. Oenothera biennis L.) pripada biljkama pupoljkama, porodica Onagraceae (lat.). To je dvogodišnja zeljasta biljka visoka 1 do 1,5 m. Njena stabljika je uspravna i bridasta, često razgranata, sa crvenim mrljama. Listovi su duguljasti, dugi petnaestak centimetara, nazubljeni. Cvjetovi se otvaraju naveče (otuda ime !), privlače brojne noćne kukce i ostaju otvoreni tokom čitave noći. Za oprašivanje se brinu noćni leptiri. Prije nego što sunce izađe, cvjetovi uvenu, a već sljedeće večeri novi cvjetovi krase biljku.

Noćurak je porijeklom iz južne Amerike, iz Perua, odakle se proširio u Sjevernu Ameriku, te na istočnu obalu Kanade. Vjekovima su američki Indijanci koristili njegov korijen i lišće za liječenje rana, iritacije i upale na koži, za otklanjanje respiratornih problema, za iskašljavanje, za umirenje, poput sedativa, kao antibiotik i kao digestivni stimulator. Tek 1619. godine ova ljekovita biljka postala je poznata u Evropi, pod nazivom kraljevska svelječiteljka (engl. King’s Cure-All). Danas je poznatija po ulju koje se dobija iz njenog sjemena nego po korijenu i lišću, koji su prvobitno bili korišćeni.

Sastojci ulja noćurka

Ulje koje se dobije hladnim presovanjem malih zrelih sjemenki noćurka sadrži važne farmakološke djelot­vorne sastojke kao što su:

-Višestruko nezasićene masne kisjeline (88 %) – alfa- linol-ensku (72 %) i gamalinolensku kisjelinu (8 – 10 %) -Maksimalno 8% zasićenih masnih kisjelina -Fosfolipidi -Steroli.

Dvije važne nezasićene masne kisjeline prisutne su u ulju žutog noćurka: alfa-linolenska kisjelina i gama-linolenska kisjelina. Alfa-linolenska kisjelina spada među esencijalne masne kisjeline, što znači da je organizam nije sposoban sam proizvesti, već ju je potrebno unijeti hranom. Gama-linolensku kisjelinu, međutim, organizam može proizvesti iz nezasićenih masnih kisjelina koje se nalaze u hrani, ali samo pod idealnim uslovima, a naš životni stil i prehrana modernog doba, na žalost, ne osiguravaju unos dovoljnih količina nezasićenih masnih kisjelina u orga­nizam. Upravo je obrnuto – naša je prehrana prebogata zasićenim masnim kisjelinama i holesterolom, i rafinisanim biljnim uljima u kojima već nedostaju nezasićene masne kisjeline.

Djelovanje

Esencijalne masne kisjeline poznate su po svojim brojnim povoljnim ljekovitim svojstvima. Dokazana je upotreba ulja noćurka u regulisanju nivoa holesterola i njegovih frakcija kao i nivoa triglicerida u krvi. To povoljno djeluje na srce i krvni pritisak, pa se time može slobodno reći da je ulje žutog noćurka prijatelj kardio-vaskularnog sistema.

Organizam proizvodi gama-linolensku kisjelinu, prvenstveno iz linolenske kisjeline, a ova biljka služi i kao izvor nekih prostaglandina koji imaju važnu ulogu u orga­nizmu. Među prostaglandinima je najznačajniji prostaglan­din E-1 (PGE-1) koji smanjuje mogućnost nastanka krvnih ugrušaka, podržava funkciju imuniteta i reguliše moždane funkcije. Svjetska zdravstvena organizacija smatra esenci­jalne masne kisjeline toliko važnima da, prema njenim prijedlozima, nezasićene masne kisjeline kod odraslih moraju obuhvatiti 3% dnevno unesenih kalorija, a za dojilje i djecu 5%.

Ulje žutog noćurka posebno blagotvorno djeluje na ženski organizam, prvenstveno u saniranju neugodnih simptoma koji se javljaju prije menstruacije, a takođe pomaže ženama u menopauzi da se uspostavi hormonalni balans bez upotrebe hormonalnih preparata.

Manjak esencijalnih masnih kisjelina dovodi do upalnih promjena na koži. Stoga ulje noćurka pomaže u liječenju hroničnih upalnih bolesti i kožnih tegoba poput psorijaze, raznih ekcema, akni i neurodermitisa, gdje korišćenje ovog ulja može pomoći i popraviti stanje kože ako postoji nedostatak linolenske kisjeline.

Uzimanje ulja noćurka korisno je i u odvikavanju od alkohola. Naime, kod alkoholičara se smanjuje nivo prostaglandina E-1, što dovodi do depresije, koja ipak podstiče konzumiranje alkohola. Ulje noćurka smanjuje depresiju a samim time proporcionalno djeluje i na želju za alkoholom. Poznato je da alkohol oštećuje jetru i bubrege, dok ulje noćurka sprečava blokadu enzima izazvanu alko­holom i tako predstavlja zaštitu ovih organa.

Način primjene

Ulje je dobro ispitano i vrlo sigurno za upotrebu, a uzimanje se preporučuje kroz duži vremenski period. Kao dnevna doza podijeljena na 3 obroka odraslima se preporučuje 4-6 g (jedna mala kašika 3 puta dnevno, tokom jela), a djeci mlađoj od 12 godina 2-4 g. Ukoliko se uzima u obliku kapsula, njih treba uzimati nesažvakane, nakon jela, sa dosta tečnosti. Vidljivo poboljšanje nastupa tek nakon 4 sedmice. Preporučuju se pauze nakon dužeg oralnog uzi­manja ulja.

Preparati za dermalnu primjenu na bazi ulja žutog noćurka koriste se dva puta dnevno, u tankom sloju. Može se koristiti i u terapiji beba i djece koja boluju od različitih vrsta ekcema, umjesto kortikosteroidne terapije. Bitno je napomenuti da je tokom dermalne primjene potrebno zaštititi kožu od sunca.

Nuspojave

Nema nikakvih naučnih saznanja o nuspojavama za primjenu ulja noćurka tokom trudnoće ili dojenja. Kod dojenčadi i djece mlađe od 1-ne godine ne preporučuje se oralno uzimanje. Osobe sa epilepsijom trebalo bi da se posavjetuju sa ljekarom ili farmaceutom. Oralno se ne smije koristiti u kombinaciji sa ljekovima kao što su fenotijazini. Pojačava djelovanje tamoksifena i smanjuje toksičnost ciklosporina A.

Potreban je oprez u korišćenju ulja noćurka. Bogat­stvo nezasićenih masnih kisjelina koje posjeduje čini ga podložnim kvarenju oksidacijom te je manje stabilno od većine drugih biljnih ulja. Proces oksidacije ubrzava se u prisustvu nekih metala. Čuva se obavezno na suvom, hlad­nom i tamnom mjestu.

mr ph. Mehrixhana Dervishi Llazorja

Neželjeni efekti ljekova

 

Neželjeni efekti ljekova, ili kako se u literaturi često može naći nuspojave, karakterišu svaku štetnu i neželjenu reakciju lijeka koji je primijenjen na ispravan način i u propi­sanoj dozi. To je, u većini slučajeva, očekivana pojava koja se istražuje i prati, i priložena je u uputstvu koji se nalazi u kutiji lijeka. Ponekad je ta lista neželjenih efekata proširena, toliko detaljno opisana da osoba koja koristi lijek dolazi u dilemu da li da uopšte koristi prepisani lijek i ima li on više štetnih efekata nego koristi.

Često, pored propisanih ljekova, uzimamo i čaj, herbalni preparat ili dodatak prehrani, te je važno znati da i oni u velikoj mjeri mogu uticati na pojavu neželjenog djelovanja lijeka. Naime, nekada se mogu javiti nuspojave samo u kom­binaciji s drugim preparatom, pa takve faktore treba izbjeći.

Prema mehanizmu nastanka, neželjeni efekti su pr­vobitno bili podijeljeni u tip A i B, zatim prošireni na C, da bi danas postojalo 5 tipova.

– Tip A karakterišu dozno zavisne reakcije koje su uglavnom predvidljive i posljedica su farmakološkog djelo­vanja lijeka.

– Tip B karakterišu pojave koje nisu dozno zavisne, često nepredvidljive, i najbitnije je da nisu u vezi sa farmako­loškom aktivnošću lijeka.

– Tip C je dozno zavisna pojava. Karakteriše ga tačno predviđeno vrijeme pojave simptoma i ovo je obično poslje­dica kumulativnog efekta samog lijeka.

– Tip D je neuobičajena reakcija samog organizma na lijek. Često se ispoljava tek nakon određenog vremena i nije dozno zavisan.

– Tip E karakterišu sva ona neželjena djelovanja koja

nastaju nakon prekida terapije, tako da je potrebno ponovo uvesti upotrebu lijeka i postupno smanjivati dozu do potpu­nog prestanka.

Naučna disciplina koja se bavi prikupljanjem, ob­radom i informisanjem o neželjenim djelovanjima ljekova naziva se farmakovigilanca. Spontana prijavljivanja vrše zd­ravstveni radnici čija je moralna i profesionalna odgovornost da svaku sumnju prijave nadležnoj ustanovi. Obavezno pri­javljivanje neželjenih efekata lijeka imaju nosioci dozvole za stavljanje lijeka u promet.

U Crnoj Gori, Agencija za lijekove i medicinska sre­dstva – CALIMS, bavi se prikupljanjem i obradom svih pri­stiglih primjedbi na reakciju na neki lijek. Ona izdaje godišnji izvještaj o rezultatima prijavljivanja neželjenog djelovanja na lijek koji se dalje prosljeđuje u Centar za monitoring u Upsali (Švedska).

PREPORUKE

Smanjenju učestalosti neželjenih efekata ljekova na organizam veliki doprinos mogu dati sami zdravstveni rad­nici, što kroz prijavljivanje svakog nepoželjnog efekta, to i kroz kontinuiranu edukaciju pacijenata o pravilnoj primjeni lijekova izdatih na recept, te i OTC preparata. Ostale prepo­ruke su:

– Lijek ne propisivati osobama koje imaju predispo­ziciju za pojavu neželjenih efekata (genetskih ili alergijskih).

– Uvijek koristiti najmanju moguću dozu koja ima zadovoljavajući efekat.

– Lijek uvijek aplicirati optimalnim putem.

– Kada god je moguće, razviti podesne farmaceutske oblike koji pokazuju najblaži neželjeni efekat.

– Interakcije sa drugim lijekovima svesti na najnižu moguću mjeru, naročito sa herbalnim preparatima, vitamini­ma i mineralima koji se najčešće koriste bez nadzora ljekara ili farmaceuta.

– Obavezno obavijestiti pacijenta o mogućim neželje­nim efektima koji se mogu očekivati tokom upotrebe lijeka, kao i o mjerama koje treba preduzeti ukoliko se ti efekti pojave.

mr ph. Mehrixhana Dervishi Llazorja

 

Besplatno mjerenje venskih funkcija

22 februara u apoteci Pharmalife Centar vrsice se Besplatno mjerenje venskih funkcija.  Ova akcija je ves sprovedena u Ulcinju i zbog potraznje nasih pacijenata omogucen je kontinuirana akcija mjerenja vena. Za preglede potrebno je zakazivanje.

Vijesti iz Apoteka Pharmalife Riva

Lorem Ipsum je jednostavno probni tekst koji se koristi u tiskarskoj i slovoslagarskoj industriji. Lorem Ipsum postoji kao industrijski standard još od 16-og stoljeća, kada je nepoznati tiskar uzeo tiskarsku galiju slova i posložio ih da bi napravio knjigu s uzorkom tiska. Taj je tekst ne samo preživio pet stoljeća, već se i vinuo u svijet elektronskog slovoslagarstva, ostajući u suštini nepromijenjen. Postao je popularan tijekom 1960-ih s pojavom Letraset listova s odlomcima Lorem Ipsum-a, a u skorije vrijeme sa software-om za stolno izdavaštvo kao što je Aldus PageMaker koji također sadrži varijante Lorem Ipsum-a.

Odavno je uspostavljena činjenica da čitača ometa razumljivi tekst dok gleda raspored elemenata na stranici. Smisao korištenja Lorem Ipsum-a jest u tome što umjesto ‘sadržaj ovjde, sadržaj ovjde’ imamo normalni raspored slova i riječi, pa čitač ima dojam da gleda tekst na razumljivom jeziku. Mnogi programi za stolno izdavaštvo i uređivanje web stranica danas koriste Lorem Ipsum kao zadani model teksta, i ako potražite ‘lorem ipsum’ na Internetu, kao rezultat dobit ćete mnoge stranice u izradi. Razne verzije razvile su se tijekom svih tih godina, ponekad slučajno, ponekad namjerno (s dodatkom humora i slično).

Suprotno raširenom mišljenju, Lorem Ipsum nije samo slučajni tekst, već ima korijene u klasičnoj latinskoj književnosti iz godine 45. pr.n.e., što znači da mu je preko 2000 godina. Richard McClintock, profesor latinskog jezika na Hampden-Sydney koledžu u Virginiji, potražio je jednu od čudnijijh latinskih riječi, consectetur, iz Lorem Ipsum teksta, i prolazeći kroz citate te riječi u klasičnoj književnosti, otkrio nedvojbeni izvor. Lorem Ipsum dolazi iz odlomaka 1.10.32 i 1.10.33 Ciceronovog djela pod naslovom “de Finibus Bonorum et Malorum” (Krajnosti dobra i zla), napisanog 45. godine pr.n.e. Ovo je djelo rasprava o teoriji etike, a bilo je vrlo popularno u Renesansi. Prvi redak Lorem Ipsum-a, “Lorem ipsum dolor sit amet..”, dolazi iz odlomka 1.10.32.

Vijesti iz Apoteka Pharmalife

Lorem Ipsum je jednostavno probni tekst koji se koristi u tiskarskoj i slovoslagarskoj industriji. Lorem Ipsum postoji kao industrijski standard još od 16-og stoljeća, kada je nepoznati tiskar uzeo tiskarsku galiju slova i posložio ih da bi napravio knjigu s uzorkom tiska. Taj je tekst ne samo preživio pet stoljeća, već se i vinuo u svijet elektronskog slovoslagarstva, ostajući u suštini nepromijenjen. Postao je popularan tijekom 1960-ih s pojavom Letraset listova s odlomcima Lorem Ipsum-a, a u skorije vrijeme sa software-om za stolno izdavaštvo kao što je Aldus PageMaker koji također sadrži varijante Lorem Ipsum-a.

Odavno je uspostavljena činjenica da čitača ometa razumljivi tekst dok gleda raspored elemenata na stranici. Smisao korištenja Lorem Ipsum-a jest u tome što umjesto ‘sadržaj ovjde, sadržaj ovjde’ imamo normalni raspored slova i riječi, pa čitač ima dojam da gleda tekst na razumljivom jeziku. Mnogi programi za stolno izdavaštvo i uređivanje web stranica danas koriste Lorem Ipsum kao zadani model teksta, i ako potražite ‘lorem ipsum’ na Internetu, kao rezultat dobit ćete mnoge stranice u izradi. Razne verzije razvile su se tijekom svih tih godina, ponekad slučajno, ponekad namjerno (s dodatkom humora i slično).

Suprotno raširenom mišljenju, Lorem Ipsum nije samo slučajni tekst, već ima korijene u klasičnoj latinskoj književnosti iz godine 45. pr.n.e., što znači da mu je preko 2000 godina. Richard McClintock, profesor latinskog jezika na Hampden-Sydney koledžu u Virginiji, potražio je jednu od čudnijijh latinskih riječi, consectetur, iz Lorem Ipsum teksta, i prolazeći kroz citate te riječi u klasičnoj književnosti, otkrio nedvojbeni izvor. Lorem Ipsum dolazi iz odlomaka 1.10.32 i 1.10.33 Ciceronovog djela pod naslovom “de Finibus Bonorum et Malorum” (Krajnosti dobra i zla), napisanog 45. godine pr.n.e. Ovo je djelo rasprava o teoriji etike, a bilo je vrlo popularno u Renesansi. Prvi redak Lorem Ipsum-a, “Lorem ipsum dolor sit amet..”, dolazi iz odlomka 1.10.32.